
Alternativna rešenja se mogu identifikovati interno tako
što članovi kompanije vrše istraživanja ili pregled
literature u cilju pronalaženja svih poznatih rešenja
problema. Pored toga moguće je identifikovati rešenje
objavljivanjem tendera tako da se u ponudama drugih
kompanija koje poseduju rešenje problema mogu
identifikovati alternativna rešenja. Sastavni deo tendera
mora biti i kriterijum za evaluaciju definisan u prethodnoj
sekciji na osnovu kog ponuđači mogu opisati svoje rešenje
kada ga pošalju organizaciji. Bez obzira da li se alternative
identifikuju interno ili eksterno rezultat ove aktivnosti je
skup alternativnih rešenja među kojima se mora odabrati
optimalno.
Pod pretpostavkom da se posmatra problem odabira tipa
sviča pretpostavimo da su alternative NetGear GS108,
Cisco 2948G-GE-TX, Cisco 2960-24TT i US Robotics
USR 997932.
Pošto se identifikuju alternativna rešenja potrebno im je
opisati karakteristike u dovoljnoj meri da se na osnovu tog
opisa može vršiti poređenje i odabir pravog rešenja.
Karakteristike rešenja koje se opisuju moraju biti
usaglašene sa karakteristikama navedenim u kriterijumu za
evaluaciju kako bi se na osnovu ovih karakteristika i
kriterijuma vršila evaluacija. Za svičeve u gornjem
primeru se navode i cene, brzine prenosa, veličina MAC
tabele i period garancije pošto su to karakteristike od
interesa na osnovu definisanog kriterijuma.
D. Selekcija metoda za evaluaciju
Metoda za evaluaciju mora da opiše kako se na osnovu
definisanog kriterijuma evaluacije i karakteristika
alternativa ocenjuje svako od alterantivnih rešenja. Postoje
razne metode za evaluaciju koje se mogu koristiti prilikom
evaluacije. Neke od metoda koje se koriste su:
1. Matematički modeli – na osnovu kriterijuma za
evaluaciju alternativa i karakteristika alternativa
moguće je definisati matematičke formule kojima
se ocenjuje svaka alternativa. Alternativa sa
najboljom ocenom se bira kao rešenje.
2. Testiranje – svaka alternativa se može testirati i
rezultati testa se mogu koristiti kao kriterijum za
odabir. U slučaju da se prilikom testiranja svake
alternative ujedno mere i karakteristike od interesa
za odabir rešenja, moguće je na osnovu mernih
podataka odabrati najbolje rešenje.
3. Simulacija – u slučaju da rešenje nije na
raspolaganju često se kao metoda za evaluaciju
koristi simuliranje rada rešenja. Ova metoda se
koristi u slučajevima kada je suviše skupo
implementirati rešenje kako bi se procenjivalo
standardnim metodama.
Pored metoda za evaluaciju definišu se i sve potrebne
mere kojima se mogu numerički opisati alternativna
rešenja koje se koriste za poređenje i ocenu najboljih
rešenja. Kriterijum i metode za evaluaciju zajedno moraju
biti javno objavljeni kako bi svi koji imaju bilo kakvog
dodira sa donošenjem odluka bili svesni na koji način se
donose odluke. Objavljivanjem ovih informacija postiže se
transparentnost u procesu odlučivanja.
E. Evaluacija alternativnih rešenja
Pošto se definišu kriterijumi i metode za evaluaciju i
prikupe sva poznata alternativna rešenja, pristupa se
ocenjivanju svake alternative na osnovu kriterijuma.
Evaluacija se vrši tako što se za svako rešenje i za svaki
parametar kriterijuma na osnovu poznatih informacija daju
ocene. U slučaju evaluacije tipova svičeva polazi se od
karakteristika ponuđenih svičeva prikazanih u tabeli 2.
TABELA 2: EVALUACIJA PONUDA SVIČEVA.
Tip Cena DTR MAC Garancija
GS108 600$ 1Gbps 4K Doživotna
2948G-GE-TX 1.600$ 1Gbps 16K Doživotna
2960-24TT 670$ 100Mbps 8K Doživotna
USR 997932 230$ 1Gbps 4K 2 god.
Ocene karakteristika alternativa se mogu unositi
očitavanjem karakteristika iz fabričkih kataloga svakog od
proizvoda ili karakteristika rešenja dostavljenih u
ponudama koje se dobijaju kao odgovori na tender,
testiranjem i merenjem karakteristika, subjektivnom
procenom karakteristika alternativa i slično.
Bez obzira na konkretan metod evaluacije kao rezultat
se dobijaju ocene svake od karakteristika alternativa koje
su od interesa za poređenje. Formalno matematički ocene
se mogu prikazati kao matrica alternativa i karakteristika
koja sadrži ocenu svake karakteristike u posmatranom
rešenju ili se svaka alternativa može prikazati kao vektor
ocena (O
1
, O
2
, O
3
, ...O
n
) koji se dalje koristi za analizu.
Da bi se ocene mogle formalno predstaviti vektorima
potrebno je konsolidovati podatke iz tabele 2. Za svaku
karakteristiku je potrebno definisati jedinicu (1.000 $ za
cenu, Gbps za brzinu prenosa, K za veličinu MAC tabele i
godinu za period garancije) tako da se samo numerička
vrednost unosi u vektore ocena. U slučaju da vrednosti u
tabeli nisu numeričke (na primer kao karakteristika od
interesa je mogao da bude proizvođač gde bi vrednosti bile
NetGear, Cicso i US Robotics) može se svaka vrednost
zameniti odgovarajućom numeričkom vrednošću koja
odslikava ocenu proizvođača. U slučaju da se dodele
ocene npr. NetGear – 1, Cisco – 3 i US Robotics – 1,
formalno se može dati prednost pouzdanijim ili
kvalitetnijim proizvođačima. Kao drugi primer se može
posmatrati vrednost perioda garancije iz tabele 2 gde je
vrednost „doživotna“ za period garancije prva tri tipa
sviča. S obzirom da se svič neće doživotno koristiti ova
vrednost se zamenjuje numeričkom vrednošću koja
predstavlja ukupni period amortizacije ili procenjeno
vreme korišćenja komponente. U radu će biti
pretpostavljeno da je period korišćenja sviča 4 godine i
ova vrednost se upisuje umesto vrednosti za doživotnu
garanciju.
Korišćenjem ovih pravila se dobijaju konsolidovane
ocene tipova svičeva. Kao primer Cisco 2960-24TT tip
sviča iz tabele 2 se može prikazati kao vektor O
3
= (0.67,
0.1, 8, 4). Ovaj vektor se može koristiti prilikom dalje
obrade podataka.
Kommentare zu diesen Handbüchern